Foto: Sharon López

Barselona pleše: Momenti koji su obeležili drugi dan Primavere 2024

Drugi dan Primavera Sound festivala bio je ispunjen raznovrsnim muzičkim iskustvima, od emotivnih balada do energičnih elektronskih setova. Uprkos vremenskim izazovima, izvođač su pokazali posvećenost i strast, pružajući publici nezaboravne trenutke koji će se dugo pamtiti.

Petak je doneo ubedljivo najposećeniji nastup čitavog festivala. Sve se vrtelo oko iščekivanja da Lana Del Rey kroči na pozornicu koja je za tu priliku pretvorena u elegantni bar sa klavirom i terasom prepunom cveća. Ni pola sata kašnjenja, ni problemi sa pevanjem i zvukom, ni izostavljanje pojedinih pesama sa setliste nije omelo mnogobrojne fanove da imaju veče života. Njujorška indie diva svojim prepoznatljivim sanjivim glasom i retro stilom ih je sve opčinila, a posetioci su upijali svaki njen pokret. Na bini je pratilo između deset i sto pedeset igračica, koje su prigodnim koreografijama upotpunjavale šou, odnosno tri vrhunske pevačice u ulogama pratećih vokala koje odnose najveće zasluge za pevačke dužnosti. Siguran sam da je njenim obožavaocima ovo bio koncert za pamćenje.

Na glavnoj Santander bini, u okviru svoje turneje The Childish Behaviour Tour, Ethel Cain je priredila nastup koji je ostavio snažan utisak na publiku. Set je otvorila pesmom „Dust Bowl“, a usledile su „A House in Nebraska“, „Crush“, premijerno izvedena „Amber Waves“, „Thoroughfare“, „Gibson Girl“, „Sun Bleached Flies“ i „American Teenager“ . Publika je posebno emotivno reagovala na „A House in Nebraska“, dok je tokom „Thoroughfare“ Ethel izvela kratak solo na usnoj harmonici, dodatno pojačavajući intimnu atmosferu. Nastup je bio obeležen i političkom porukom – Ethel je nosila majicu sa natpisom „Free Palestine“ i uzviknula „Fuck Genocide!“, čime je jasno izrazila svoj stav.

Foto: Eric Pàmies

Za mene, hajlajt dana desio se ranije tokom dana kad je sveženska petorka The Last Dinner Party zauzela Cupra stejdž. Veoma veliki hajp podigao se oko ovog benda, nešto slično poput situacije sa sastavom Wet Leg pre izvesnog vremena. I moram reći, hajp je opravdan u oba slučaja. Ne zna se ko je više uživao u ovom nastupu, da li publika ili ove teatralne, zavodljive, vesele, dinamične devojke iz Londona. Njihov barokni pop, starinska estetika, melodični vokali i kreativnost izdvajaju ih od ostalih bendova i kao da su na korak od toga da postanu sledeća velika stvar sa ostrva. Ako nastave na “Sinner“ i “Nothing Matters“ talasu, to im svakako sleduje.

Troye Sivan je  priredio jedan od najupečatljivijih nastupa festivala, potvrdivši svoj status globalne pop zvezde i ikone queer kulture. Njegov nastup na Santander bini bio je vizuelno i emotivno snažan, ispunjen senzualnošću, samopouzdanjem i pažljivo osmišljenom koreografijom.Otvorivši set u sumrak, Sivan je izveo pesme sa albuma Something to Give Each Other, uključujući hitove poput „Honey“, „My My My!“ i „Bloom“. Poseban trenutak večeri bio je duet sa španskim kantautorom Guitarricadelafuenteom na pesmi „In My Room“, izveden na srebrnom svilenom krevetu, što je dodatno naglasilo intimnost i emotivnost nastupa .​

Sivan je tokom nastupa nosio provokativne kostime, uključujući pantalone bez prepona i korsete inspirisane Madonninom turnejom Blonde Ambition, čime je odao počast queer estetici i slobodi izražavanja . Njegova energija na sceni, u kombinaciji sa dinamičnom koreografijom i interakcijom sa publikom, stvorila je atmosferu koja je podsećala na klupski spektakl, a pesma „Rush“ izazvala je neopisivu euforiju među prisutnima!

Dani pre zvaničnog početka festivala, u okviru Primavera a la Ciutat programa, doneli su klupske koncerte bendova kakvi su Yo La Tengo i The National, koji su urezani u dnk Primavere. Na sreću oba benda nastupala su i na Forumu. Yo La Tengo nas je, najpre, ponovo oduševio nastupom na Amazon stejdžu. Njihov zvuk i svirka podjednako su interesantni i kvalitetni bilo na tišim i mirnijim melodijama bilo kada krenu u raspojasanu buku. U pojedinim momentima nas totalno razneže, dok nas u drugim počaste zvučnim uraganom ispaljujući nas do oblaka i nazad. S druge strane, The National nas je poveo na melanholično i duboko emotivno putovanje. Bend vrlo dobro poznaje sopstvenu publiku i zna kako da joj ugodi. Teška artiljerija već na početku sa “Don’t Swallow the Cap“, “Bloodbuzz Ohio“ i “I Need My Girl“ postavila je stvari na odgovarajuće mesto. Matt Berninger je samouvereno vladao scenom, silazio u prve redove, komunicirao sa fanovima istovremeno držeći intezitet na visokom nivou. Do kraja su se izređali favoriti poput “Fake Empire“, “Light Years“, “Terrible Love“ koji su zapečatili vrhovni status koji uživaju na katalonskom festivalu.

Belgijski trio Brutus razneo je Forum svirkom na Steve Albini stejdžu. Preteći post-hardcore isprepletan sa srčanim i sirovim vokalom bubnjarke benda, odnosno silovitim post-rock rifovima protresli su Primaveru do srži. Njihov aktuelni album Unison Life jedno je od boljih iz prošle godine, a uživo pesme sa ovog izdanja zvuče još privlačnije! Venecuelanska producentkinja i umetnica Arca donela je jedan od najsmelijih i najinteresantnijih performansa na festivalu. Njena fuzija eksperimentalne elektronike, regetona, noise-a i queer estetike stvorila je nastup koji se ne može okarakterisati čisto kao koncert. Arca je ponudila nešto između modne revije, teatarske predstave, performansa i rejva. Posetioci su bili istovremeno zbunjeni i oduševljeni – baš kako i treba.

Za kraj, Disclosure je uspešno pretvorio prostor ispred dve najveće bine u kolosalni dancefloor. House, garage i techno zvuci rasplesali su okupljenu masu kojoj je priređen kompletan lajv šou budući da je duo koristio prave instrumente, a kulminacija je usledila kada im se pridružila raspoložena duvačka sekcija. Prvi njihov nastup u ovoj verziji nakon čitavih osam godina, a kako vidimo da to ne praktikuju na ostalim festivalskim setovima, izgleda smo prisustvovali još jednoj ekskluzivi.

Foto: Clara Orozco